Stefnuskjal hśmanista


Stefnuskjal hśmanista

Hśmanistar eru konur og karla žessarar aldar, žessa tķmaskeišs. Hśmanistar žekkja sögulegar forsendur hśmanisma fyrri alda og taka miš af framlagi mismunandi menningarheima, en ekki einvöršungu žeirrar menningar sem nś lętur mest aš sér kveša. Žetta er fólk sem gerir sér grein fyrir žvķ aš senn kvešur žaš žessa öld og gengur į vit nżrrar heimsmyndar.
Hśmanistar telja sig eiga langa sögu aš baki og enn lengri framtķš fyrir höndum. Žeir horfa fram į veginn, til barįttu og sigurs į hinni almennu kreppu sem nś rķkir. Žeir eru bjartsżnir og trśa į frelsi og félagslegar framfarir.
Hśmanistar eru alžjóšasinnar og keppa aš žvķ aš koma į alžjóšlegu mennsku samfélagi. Žeir lķta į heiminn sem eina heild og starfa ķ nįnasta umhverfi sķnu. Žeir hafna einsleitum heimi, en vilja fjölbreytni: fjölbreytt žjóšerni, tungumįl, siši og venjur; fjölbreytni ķ bśsetu, svęšaskipan og sjįlfsforręši; fjölbreyttar hugmyndir og markmiš; fjölbreytileika trśar, jafnt gušleysingja sem gušrękinna; fjölbreytni ķ starfi og sköpun.
Hśmanistar hafna yfirbošurum; žeir vilja ekki stjórnendur eša yfirmenn af neinu tagi; žeir telja sig hvorki fulltrśa né yfirmenn neinna annarra. Hśmanistar vilja hvorki mišstżrt rķki né allsherjarrķki eša rķkjaheild er leysi žaš af hólmi. Hśmanistar vilja ekki lögregluheri eša vopnaša flokka manna sem komi ķ žeirra staš.
Milli barįttumįla hśmanista og nśverandi įstands ķ heiminum hefur veriš reistur mśr. Nś er mįl til komiš aš brjóta žennan mśr nišur. Til žess aš svo geti oršiš verša hśmanistar um allan heim aš sameinast.

I. ALŽJÓŠAFJĮRMAGNIŠ
Žetta er Stórisannleikur okkar tķma: Peningar eru allt. Peningar eru rķkisstjórn, peningar eru lög og peningar eru völd. Žeir eru ķ raun forsenda žess aš viš höfum ķ okkur og į. Žeir eru list, heimspeki og trśarbrögš. Menn gera ekkert įn peninga, įn žeirra er ekkert hęgt. Peningar hafa įhrif į persónuleg samskipti, nįin tengsl og fjölskyldulķf. Jafnvel hóglįt einvera krefst fjįr.
Višhorf okkar til žessa allsherjarsannleika eru žó mótsagnakennd. Žorri manna er ósįttur viš aš žetta sé svona. Viš erum seld undir peningaharšstjórn, sem ekki er huglęgt fyrirbęri heldur efnislegt, žvķ hśn į sér heiti, talsmenn, framkvęmdarašila og skżrar reglur.
Nś į dögum eru žaš ekki lénshagkerfi né landsišnašur, hvaš žį hagsmunir svęšisbundinna hópa sem mįli skipta. Nś snżst allt um žaš, hvernig žessar sögulega tilkomnu heildir laga sig aš forskriftum hins alžjóšlega fjįrmagnskerfis ā€“ alžjóšlegs spįkaupmennskufjįrmagns sem sķfellt safnast į fęrri manna hendur. Žannig byggist jafnvel tilvera žjóšrķkja į lįnstrausti og lįnavišskiptum. Allir męna į fjįrfestana og trygging er bošin fram gagnvart bönkunum, sem hafa sķšasta oršiš. Senn lķšur aš žvķ aš fyrirtękin verši, rétt eins og landsbyggšin og borgirnar, óvéfengjanleg eign hins alžjóšlega bankakerfis. Tķmi allsherjarrķkisins er ķ nįnd, og žar meš krafan um nišurrif alls žess sem įšur var.
Jafnframt žessu er fyrri samstaša aš eyšast. Viš erum ķ raun vitni aš upplausn samfélagsins og tilkomu miljóna firrtra manna, sem lįta sig lķtt varša um annarra hag, žrįtt fyrir sameiginlega örbirgš og žjįningu. Fjįrmagnsveldiš ręšur ekki ašeins yfir efnislegu lķfi okkar meš stjórn sinni į framleišslužįttunum, heldur einnig yfir huglęgri tilveru okkar meš stjórn sinni į fjarskiptum og fjölmišlum. Viš žessar kringumstęšur getur žaš rįšskast aš vild meš efnislegar og félagslegar aušlindir okkar, unniš óbętanleg nįttśruspjöll og smįm saman żtt manneskjunni til hlišar. Til žess ręšur fjįrmagnsveldiš žegar yfir nęgilegri tękni. Rétt eins og stjórnendur fjįrmagnsins hafa tęmt verksmišjur og tekiš völdin af rķkisstjórnum hafa žeir einnig gersneytt vķsindin merkingu meš žvķ aš nżta sér hįžróaša tękni til aš valda fįtękt, eyšileggingu og atvinnuleysi.
Hśmanistar žurfa ekki aš beita fjįlglegum rökum til stušnings žeirri fullyršingu sinni, aš tęknilega séu jaršarbśar fullfęrir um aš rįša skjóta bót į vandamįlum af völdum atvinnuleysis, erfišleika į fęšuöflun, įstands heilbrigšismįla, hśsnęšismįla og menntamįla į stórum svęšum vķša um heim. Séu möguleikar til žessa ekki nżttir er žaš einfaldlega vegna žess aš tröllaukiš gróšabrask fjįrmagnsveldisins hindrar framkvęmdir.
Fjįrmagnsveldiš er nś žegar komiš śt fyrir ramma markašshagkerfisins og er fariš aš setja samfélaginu reglur um hvernig žaš skuli bregšast viš žeirri ringulreiš sem stjórnendur fjįrmagnsveldisins hafa skapaš. Žessari rökleysu er hinsvegar ekki mętt meš skynsamlegum rökręšum. Žvert į móti er hiš gagnstęša aš gerast, žvķ kynžįttahatur, bókstafstrś og öfgastefnur aftan śr forneskju eru aš koma fram į sjónarsvišiš. Nįi žessi nżja rökleysustefna undirtökunum svęšisbundiš og ķ stęrri samfélögum minnkar svigrśm framfarasinnašra afla dag frį degi. Į hinn bóginn hafa miljónir verkamanna nś žegar gert sér grein fyrir óraunsęi hins mišstżrša rķkis annars vegar og flįręši hins kapķtalķska lżšręšis hinsvegar. Žess vegna eru verkamenn óšum aš rķsa gegn spilltum stjórnum stéttarfélaga, rétt eins og almenningur er farinn aš tortryggja stjórnmįlaflokka og rķkisstjórnir. Naušsynlegt er aš marka žessum hręringum stefnu, žvķ sé žaš ekki gert festast žęr ķ handahófskenndum og ómarkvissum ašgeršum og veršur ekkert įgengt. Brżn naušsyn er į almennri umręšu um grundvallarhugmyndir manna um framleišslužęttina.
Frį sjónarmiši hśmanista eru framleišslužęttirnir vinna og fjįrmagn; gróšabrask og okurlįnastarfsemi į žar ekki heima. Eins og mįl standa nś berjast hśmanistar fyrir gagngerum breytingum į frįleitum tengslum žessara tveggja žįtta. Fram til žessa hefur žaš veriš vištekin hugmynd, aš hagnašur sé réttilega fjįrmagnseigandans og launin komi ķ hlut verkamannsins. Ójöfnušurinn er réttlęttur meš įhęttu fjįrfestandans, rétt eins og sérhver verkamašur stofni ekki ķ hęttu tilveru sinni ķ nśtķš og framtķš ķ sveiflum kreppu og atvinnuleysis.
Hér skiptir einnig höfušmįli stjórnun og įkvaršanataka innan fyrirtękis. Hętt er viš aš hagnašur sem ekki er nżttur til aš efla fyrirtęki eša auka fjölbreytni ķ framleišslu og fara inn į nżjar brautir verši notašur ķ spįkaupmennsku. Af žessum sökum veršur barįtta verkafólks aš beinast aš žvķ aš žvinga fjįrmagniš til aš skila sem mestum afrakstri framleišslunnar.
Žessu veršur ekki komiš til leišar nema meš sameiginlegri stjórnun og stefnumótun. Hvernig veršur öšruvķsi komist hjį stórfelldum uppsögnum og lokun og rżmingu verksmišjanna? Ranglętiš felst ķ fjįrfestingum utan rekstrar, sviksamlegum gjaldžrotum, skuldasöfnun af įsetningi og fjįrmagnsflótta - en ekki ķ įgóša sem hęgt er aš mynda meš žvķ aš žróa framleišni. Vęri krafist upptöku framleišslutękjanna ķ žįgu verkafólks, ķ anda kenninga 19. aldarinnar, ęttum viš aš minnast nżoršins hruns sósķalismans ķ framkvęmd.
Sé žau andmęli höfš uppi, aš meš žvķ aš setja fjįrmagninu skoršur į sama hįtt og vinnunni myndi žaš leiša til flótta žess til hagkvęmari sviša og svęša, er rétt aš hafa hugfast aš slķkt gerist aš öllum lķkindum ekki ķ nįinni framtķš, žar sem rökleysa rķkjandi kerfis leišir til mettunar og heimskreppu. Žessi andmęli, sem eru ķ ešli sķnu sišlaus, taka ekki tillit til sögulegrar yfirfęrslu fjįrmagnsins til hins alžjóšlega fjįrmįlakerfis. Meš žessari tilfęrslu fjįr hefur sjįlfstęšum atvinnurekendum smįm saman veriš breytt ķ starfsmenn sem hafa ķ raun ekkert įkvöršunarvald, hlekki ķ kešju sem veitir žeim einungis sjįlfsforręši ķ orši kvešnu. Hins vegar gefa atvinnurekendur žessum atrišum nįnari gaum eftir žvķ sem kreppan įgerist.
Hśmanistar finna hjį sér žörf til aš hefjast handa, ekki ašeins į sviši verkalżšsmįla, heldur einnig į stjórnmįlasvišinu, til aš koma ķ veg fyrir aš rķkiš verši verkfęri ķ höndum hins alžjóšlega fjįrmagnsveldis; žeir vilja nį fram sanngjörnum skiptum milli framleišslužįttanna; žeir vilja aš samfélagiš endurheimti sjįlfsįkvöršunarréttinn sem af žvķ var tekinn.

II. LŻŠRĘŠI Ķ ORŠI OG Į BORŠI
Sjįlft skipulag lżšręšisins hefur oršiš fyrir gķfurlegum įföllum žar sem svo mjög hefur molnaš śr hornsteinum žess - skiptingu valdsins, fulltrśakerfinu og viršingu fyrir minnihlutahópum.
Formleg skipting valdsins er mótsögn ķ sjįlfu sér. Nęgir žar aš lķta į uppruna og uppbyggingu hvers valdaašila ķ raun til aš sanna hve nįin tengsl žeirra eru. Öšruvķsi getur žetta ekki veriš; žeir eru hlutar sama kerfis. Tķšar kreppur žar sem valdhafar taka hver fram fyrir hendurnar į öšrum, spilling og órįšsķa, haldast ķ hendur viš almennt įstand ķ tilteknu landi, efnahag žess og stjórnmįlaašstęšur.
Allt frį žvķ aš kosningaréttur varš almennur var tališ aš meš žvķ aš fólkiš fengi aš kjósa sér fulltrśa og veita žeim umboš sitt, vęri lżšręšiš tryggt meš kosningunum. Ķ tķmans rįs höfum viš hins vegar komist aš raun um aš hér er ašeins um aš ręša fyrsta skrefiš, žar sem fjöldinn velur sér örfįa fulltrśa en sķšan kemur annaš skref, žar sem žessir fįu fulltrśar svķkja fjöldann og gerast handbendi hagsmuna sem eru andstęšir umbošinu sem žeim var veitt. Žetta mein hefur grafiš um sig innan stjórnmįlaflokkanna, žar sem forysta žeirra hefur fjarlęgst hagsmuni fólksins. Jafnvel innan flokksveldisins, sjįlfrar flokksmaskķnunnar, fjįrmagna voldugir hagsmunaašilar frambjóšendur og segja žeim fyrir um hvaša mįlefni žeir skuli styšja. Allt ber žetta vott um djśpstęša kreppu hvaš varšar inntak og framkvęmd fulltrśalżšręšisins.
Hśmanistar berjast fyrir žvķ aš breyta framkvęmd fulltrśafyrirkomulagsins og leggja meiri įherslu į samrįš viš fólkiš, į žjóšaratkvęšagreišslur og beina kosningu fulltrśa. Žetta skiptir mįli vegna žess aš ķ żmsum löndum gilda lög sem setja sjįlfstęša frambjóšendur skör lęgra en frambjóšendur stjórnmįlaflokka, eša gera mönnum erfitt fyrir meš fyrirslįttarreglum og fjįrhagsskilyršum, vilji žeir koma sér į framfęri viš samfélagiš. Allar stjórnarskrįr eša lög sem hefta möguleika manna į aš kjósa eša vera kjörnir eru lķtilsviršing viš undirstöšur raunverulegs lżšręšis, sem er ofar öllum réttarfarslegum tilskipunum. Eigi aš gera mönnum jafnt undir höfši ęttu fjölmišlar aš žjóna hagsmunum almennings fyrir kosningar meš žvķ t.d. aš veita frambjóšendum sem eru aš koma tillögum sķnum į framfęri sömu ašstöšu, öllum jafnt. Į hinn bóginn ętti aš setja lög um pólitķska įbyrgš er kvęšu į um aš sérhver sį sem kjörinn er til opinbers embęttis en stendur ekki viš kosningaloforš sķn, eigi į hęttu aš missa embętti sitt eša verša kallašur fyrir rétt.
Žetta er naušsynlegt, žvķ eins og mįlum er nś hįttaš sęta žeir sem ekki standa viš fyrirheit sķn einungis žeirri refsingu aš hljóta ekki endurkosningu. Žetta er allsendis ófullnęgjandi žvķ žaš hindrar žį ekki ķ aš svķkja umbošsgjafa sķna. Tęknilegir möguleikar til beins samrįšs um brżnustu mįlefni aukast dag frį degi. Hér er ekki įtt viš aukna įherslu į skošanakannanir og ašrar athuganir, sem išulega eru rangtślkašar, heldur um aš gera žįtttöku alls almennings og beina atkvęšagreišslu ašgengilega meš žróašri tölvutękni og rafeindamišlun upplżsinga.Ķ raunverulegu lżšręši ętti aš veita minnihlutahópum tryggingu ķ fullu samręmi viš fjölda žeirra, sem til žessara hópa teljast, og aušvelda ętti žeim žįtttöku ķ samfélaginu meš öllum rįšum. Eins og er verša minnihlutahópar einatt fyrir baršinu į śtlendingahatri og mismunun af żmsu tagi, enda žótt žeir sįrbišji um višurkenningu samfélagsins. Viš žessar ašstęšur ber hśmanistum aš hefja mįlefni minnihlutahópa til jafngildis viš žaš, sem efst er į baugi hverju sinni, og leiša ķ hvķvetna barįttuna gegn fasisma, duldum eša yfirlżstum. Barįtta fyrir rétti minnihlutahópa jafngildir barįttu fyrir rétti allra manna.
Einnig tķškast žaš nś, aš innan žjóšarheildar žurfi heil héruš, landshlutar eša sjįlfstjórnarsvęši aš žola slķka mismunun gagnvart minnihlutahópum, vegna yfirgangs hins mišstżrša rķkisvalds, sem oršiš er aš tilfinningasnaušu verkfęri ķ höndum fjįrmagnsveldisins. Žessu ętti aš linna ef komiš vęri į fót sambandsstjórnarskipulagi, žar sem raunverulegu pólitķsku valdi yrši skilaš aftur til žeirra sögulegu menningarsamfélaga sem ķ hlut eiga.
Umręša um vinnu og fjįrmagn, raunverulegt lżšręši og markmiš valddreifingar ķ stjórnkerfi rķkja jafngildir žvķ ķ raun aš beina hinni pólitķsku barįttu inn į žį leiš aš skapa nżja samfélagsgerš - sveigjanlegt samfélag ķ stöšugri ašlögun aš breytilegum žörfum fólksins, alžżšu manna, sem nś liggur viš köfnun vegna žess hve sjįlfstęši hennar er skert.

III. AFSTAŠA HŚMANISTA
Ašgeršir hśmanista byggjast ekki į óraunverulegum kenningum um guš, nįttśruna, samfélagiš eša mannkynssöguna. Žęr spretta af lķfsnaušsynjum, aš foršast sįrsaukann og leitast viš aš öšlast vellķšan. Viš žessar žarfir bętast svo vęntingar manna um framtķšina sem rįšast af reynslu fortķšarinnar og žeim įsetningi aš bęta rķkjandi įstand. Mannleg reynsla er ekki ašeins afleišing nįttśruvals eša samsafnašra nįttśrulegra og ešlisfręšilegra stašreynda, lögmįls er gildir um allar dżrategundir, heldur einnig og jafnframt félagsleg og einstaklingsbundin reynsla, sem beinist aš žvķ aš yfirstķga stundarsįrsauka og koma ķ veg fyrir framtķšaržjįningu. Mannlegt starf, sem eflist ķ félagsvinnu, breytist frį kynslóš til kynslóšar ķ stöšugri barįttu viš aš bęta nįttśruleg skilyrši, jafnvel lķkamann sjįlfan. Žvķ er rétt aš skilgreina manninn sem sögulega veru gędda félagslegri hęfni, sem er fęr um aš breyta heiminum og jafnvel eigin ešli. Ķ hvert skipti sem einstaklingur eša hópur manna beitir ašra žvingunum og ofbeldi tefur žaš framgang sögunnar og gerir fórnarlömbin aš ā€žnįttśrulegumā€œ hlutum. Nįttśran hefur engan įsetning. Žegar viš heftum frelsi og įform einhvers er sį hinn sami geršur aš ā€žnįttśrulegumā€œ hlut, nytjahlut.
Framvinda mannlegrar žróunar veršur, žótt hęgt gangi, aš umbreyta nįttśrunni og samfélaginu og gera śtlęgt ofbeldi žaš og įnauš sem sumir menn beita ašra. Žegar žetta gerist munum viš stķga skrefiš frį forsögu mannkyns til raunverulegrar sögu žess. Žangaš til getum viš ekki tekiš miš af neinu öšru né ęšra gildi en manninum sjįlfum, fullnęgšum og frjįlsum. Žessvegna gera hśmanistar aš kjörorši sķnu: ā€žEkkert ofar manninum og enginn mašur nešar öšrumā€œ. Ef viš teljum guš, eša rķkiš, peninga eša hvašeina annaš, vera žaš sem viš viršum mest, žį er mašurinn settur skör lęgra og žar meš skapast skilyrši fyrir žvķ aš honum sé stjórnaš eša jafnvel fórnaš. Hśmanistar gera sér ljósa grein fyrir žessu. Hśmanistar gera veriš hvort heldur gušleysingjar eša trśhneigšir menn. Heimssżn žeirra og gjöršir eru žó ekki reistar į trśariškun žeirra eša trśleysi. Žeir taka miš af manninum og nęrtękustu žörfum hans. Öšlist žeir trś į aš ķ barįttu sinni fyrir betri heimi hafi žeir uppgötvaš einhvern žann tilgang er žoki manninum eitthvaš įleišis į braut framfara og aukins žroska, žį beita žeir trś žessari eša uppgötvun ķ žįgu alls mannkyns.
Hśmanistar telja aš grundvallarvišfangsefniš sé žetta: aš vita hvort mašur vill lifa lķfinu og aš įkveša viš hvaša skilyrši.
Hśmanistum bżšur viš hvers konar ofbeldi, hvort heldur lķkamlegu, efnahagslegu, trśarlegu eša hugmyndafręšilegu ofbeldi, ellegar misrétti kynja eša kynžįtta. Hśmanistar hafna hverskonar mismunun, dulinni eša yfirlżstri.
Hśmanistar hneigjast ekki til ofbeldis. Žeir eru hins vegar fjarri žvķ aš vera hugleysingjar, né eru žeir hręddir viš aš bjóša ofbeldinu birginn, vegna žess aš slķk gjörš felur ķ sér tilgang. Hśmanistar vilja lifa ķ nįnum tengslum viš samfélagiš. Žeir setja fram raunhęfa kosti og eru žess vegna sjįlfum sér samkvęmir.
Žannig eru skżr mörk milli hśmanisma og andhśmanisma. Hśmanisminn metur vinnuna ofar veldi fjįrmagnsins, raunverulegt lżšręši ofar lżšręši ķ orši kvešnu, dreifingu valdsins ofar mišstżringu, jöfnuš ofar mismunun, frelsi ofar kśgun, tilgang lķfsins ofar uppgjöf, samsekt og firringu.
Hśmanisminn sękir styrk sinn ķ frelsi mannsins til aš velja og sišfręšin, sem hann er reistur į, er hin eina raunhęfa į okkar tķmum. Hann setur traust sitt į manninn og frjįlsa įkvöršun hans og greinir į milli mistaka og varmennsku, žess sem veit ekki betur og svikarans.

IV. FRĮ NĮTTŚRULEGUM HŚMANISMA TIL MEŠVITAŠS HŚMANISMA
Hśmanisminn į aš virkja grasrót samfélagsins, meš žįtttöku ķ lķfi fólks og störfum, breyta einföldum mótmęlaašgeršum ķ mešvitaš afl, sem beinist aš breytingum į sjįlfu efnahagsskipulaginu.
Aš žvķ er snertir žį er berjast fyrir mįlstašnum innan stéttarfélaga og pólitķskra framfaraflokka žį mun barįtta žeirra eflast og verša heildstęšari eftir žvķ sem žeim tekst aš hafa įhrif į leištoga samtaka sinna og fį félaga sķna til lišs viš stefnu sem setur grundvallarmarkmiš hśmanismana ķ fyrsta sęti, ofar öllum skammtķmamarkmišum.
Hin fjölmenna stétt nįmsmanna og kennara ber aš öllu jöfnu nęmt skynbragš į óréttlęti og žegar kerfiskreppan snertir hana, mun hśn koma į framfęri vilja sķnum til breytinga. Fjölmišlafólk, sem er ķ tengslum viš harmleiki hversdagslķfsins, er einnig ķ ašstöšu til aš starfa ķ samręmi viš stefnu hśmanista į saman hįtt og żmsir menntamenn sem sżna ķ verki andstöšu sķna viš kröfur ómanneskjulegs kerfis.
Sé horft til stašreynda mannlegra žjįninga er fjölmargt hęgt aš gera og żmis višfangsefni tiltęk, sem bjóša fólki aš takast į hendur óeigingjarnt starf ķ žįgu hinna śtskśfušu og žeirra sem er mismunaš. Samtök, hópar sjįlfbošališa og stór hluti almennings er stundum virkjašur til jįkvęšs framlags. Įn efa er slķkt framlag til žess falliš aš afhjśpa vandamįlin og varpa ljósi į žau. Į hinn bóginn stefna žessir hópar ekki aš žvķ meš störfum sķnum aš breyta žeirri samfélagsskipan sem orsakaši vandamįlin. Ašgeršir žeirra sverja sig meira ķ ętt viš lķknarstarfsemi en mešvitašan hśmanisma. Žó felast ķ žessari višleitni til góšra verka ašgeršir og andóf, sem hęgt vęri aš efla og beita af meiri įkvešni og ķ vķšara samhengi.

V.HERBŚŠIR ANDHŚMANISTA
Žau öfl sem fjįrmagnsveldiš hefur yfir aš rįša herša enn hįlstakiš į žjóšum heims. Sundurleit öfl leysast śr lęšingi og sękja sér styrk ķ rķkjandi öryggisleysi, sem žau eru lagin viš aš nżta sér, og beina andśš aš žeim er ekkert hafa til saka unniš. Grundvöllur žessarar nżfasķsku stefnu er djśpstęš afneitun mannlegra gilda. Vistverndarstefna į villigötum tekur upp hanskann fyrir nįttśruna į kostnaš mannsins. Samkvęmt žessari stefnu eru vistfręšileg slys ekki slęm vegna žess aš žau stofni mannkyni ķ hęttu, heldur vegna žess aš mašurinn hafi gerst tilręšismašur viš nįttśruna. Sumar žessara kenninga telja manninn sjįlfan mengašan og žvķ sé hann mengunarvaldur ķ nįttśrunni. Žessir ašilar lķta svo į aš betra hefši veriš ef lęknavķsindunum hefši mistekist aš rįša bug į fjölda sjśkdóma og lengja mešalęvi mannsins. ā€žJöršin nśmer eitt !!ā€œ hrópa žeir sefasżkislega svo aš minnir į vķgorš nasistanna foršum. Žį er stutt ķ mismunun gagnvart mengandi menningu eša gagnvart śtlendingum, sem taldir eru menga žjóšlķfiš. Žessar stefnur flokkast undir andhśmanisma žvķ žęr grundvallast į mannfyrirlitningu. Forvķgismenn žeirra fyrirlķta sjįlfa sig og endurspegla žannig žęr nišurrifs- og sjįlfsvķgstilhneigingar, sem nś eru svo mjög ķ tķsku.
Verulegur hluti skynugs fólks styšur žó einnig umhverfisvernd, vegna žess aš žaš gerir sér ljóst hve alvarleg vandamįl er hér um aš ręša. Ef vistverndarmenn tękju upp stefnu hśmanismans, yrši barįttunni beint gegn žeim sem valdir eru aš hörmungunum, žaš er aš segja gegn fjįrmagnsveldinu og vķšfešmri kešju eyšileggjandi išnrekstrar og atvinnustarfsemi, sem er nįtengd hergagnaframleišslubįkninu. Įšur en menn fara aš hafa įhyggjur af selunum, ęttu žeir snśa sér aš hungrinu ķ heiminum, offjölgun mannkyns, barnadauša, sjśkdómum, skorti į hreinlętisašstöšu og hśsnęši ķ mörgum heimshlutum. Žeir ęttu aš vinna gegn atvinnuleysi, aršrįni, kynžįttahatri, mismunun og skorti į umburšarlyndi ķ tęknilega žróušum heimi žar sem menn eru aš setja vistkerfiš śr skoršum ķ nafni glórulauss hagvaxtar.
Žaš er óžarfi aš fjölyrša um hęgri öflin sem pólitķskt verkfęri andhśmanismans. Žar hefur varmennskan gengiš svo langt aš hęgri menn kynna sig jafnvel sem fulltrśa ā€žhśmanismaā€œ. Į hęgri vęngnum mį einnig nefna slóttuga klerka, sem žykjast byggja kenningar sķnar į svoköllušum ā€žgušfręšilegum hśmanismaā€œ. Žessi tegund manna stóš foršum aš trśarbragšastyrjöldum og rannsóknarrétti og tortķmdi höfundum vestręns hśmanisma į fyrri öldum. Nś eigna klerkarnir sér dyggšir fórnarlamba sinna og žykjast žess jafnvel umkomnir aš ā€žfyrirgefa frįvikā€œ hśmanista fyrri tķma. Svo óprśttnir eru andhśmanistar viš aš eigna sér orš žeirra aš žeir skirrast ekki viš aš kalla sjįlfa sig hśmanista.
Andhśmanistar hafa aragrśa ašferša, tękja og tjįningarforma į takteinum. Žó ętti nįnari śtlistun į įróšursbrögšum žeirra aš auka lķkurnar į aš żmsir góšviljašir og auštrśa hśmanistar endurskoši afstöšu sķna og tilgang félagslegs starfs sķns.

VI. BARĮTTUSVIŠ HŚMANISTA
Helstu barįttusviš hśmanista eru atvinnumįl, hśsnęšismįl, verkalżšsmįl, stjórnmįl og menningarmįl og markmišiš er aš skapa félagslega hreyfingu. Į žennan hįtt greišir hśmanisminn fyrir žvķ aš żmis framfarasinnuš öfl, hópar og einstaklingar geti tekiš žįtt ķ barįttunni įn žess aš tżna sérkennum sķnum og sérstökum eiginleikum. Slķk hreyfing mišar aš žvķ aš stušla aš sameiningu afla, sem ķ vaxandi męli verši fęr um aš hafa įhrif į fjölmenna žjóšfélagshópa og móta umbreytingu samfélagsins meš ašgeršum sķnum.
Hśmanistar eru engir einfeldningar og vilja ekki slį um sig meš yfirlżsingum sem betur hefšu hęft rómantķk fyrri tķma. Žeir lķta ekki svo į aš tillögur žeirra séu albesta tślkun félagslegrar vitundar, né heldur aš samtök žeirra séu hafin yfir gagnrżni. Hśmanistar lįtast ekki vera fulltrśar neins meirihluta. Žeir starfa einfaldlega eins og žeim viršist réttlįtt og stefna aš umbreytingum sem žeir telja ęskilegar og mögulegar hér og nś.

© 1993, Hśmanistahreyfingin.. Allur réttur įskilinn..


AF ÖLLU HJARTA

Grein śr Morgunblašinu
Söfnun til kaupa į lękningatękjum fyrir Landsspķtalann vekur upp spurningar um mannréttindi og hvaš eigi aš ganga fyrir žegar skattfénu er rįšstafaš.

Nżlega lżsti biskupinn yfir Ķslandi įformum um fjįrsöfnun į vegum žjóškirkjunnar til aš kaupa lękningatęki fyrir Landsspķtalann. Af žessu tilefni sendi Hśmanistaflokkurinn frį sér yfirlżsingu žar sem lögš var įhersla į aš heilbrigšisžjónusta er fęšingarréttur hvers manns sem stjórnvöldum ber skylda til aš tryggja. Žaš er žvķ skref aftur į bak ef kirkjan fer aš safna peningum til aš létta žessari skyldu af rķkinu. Meš žessu er Hśmanistaflokkurinn žó ekki aš draga ķ efa žann velvilja sem lį aš baki įforma biskupsins.

Ķslendingar eru hjįlpsamir
Žessi atburšur vekur mig til hugsunar um hve Ķslendingar eru örlįtir og fśsir til aš rétta hjįlparhönd žegar fólk er ķ naušum statt. Sveltandi börn ķ fjarlęgum löndum og fórnarlömb snjóflóšs hér į landi snerta okkur og žį er sjįlfsagt aš veita žį hjįlp sem hver og einn getur. Fjölmörg dęmi eru um aš samstillt įtak hafi lyft Grettistaki žegar neyšin var mikil.

Skattféš ķ naušsynjar
Ķslendingar eru hins vegar ekki eins fśsir aš borga skattana sem į žį eru lagšir eins og žeir eru reišubśnir aš hjįlpa ķ fjįrsöfnunum. Skyldi žaš hafi meš žaš aš gera aš ķ vaxandi męli er skattfénu variš til žess sem er fjarri žvi aš vera naušsynjar og eša tengist grundvallar réttindum fólks? Skoriš er nišur ķ heilbrigšiskerfinu og framlög til menntunar. Gamlir og lasburša eru lįtnir męta afgangi į mešan fjįrmagnseigendum er tryggšur žeirra hlutur. Hver man ekki eftir žegar forsętisrįšherrann lżsti yfir aš innistęšur yršu tryggšar uppķ topp en žęr voru aš mestu ķ eigu örfįrra einstaklinga sem hver um sig įtti gżfurlegar fjįrhęšir į bankabókum. Stjórnmįlamenn og toppar ķ kerfinu hafa tryggt sér lķfeyri sem er margfaldur į viš žaš sem venjulegt fólk fęr sem aukinheldur rżrnar stöšugt. Hundrušir milljarša fara ķ aš endurreisa ofvaxiš bankakerfi og hundraš milljaršar fara į hverju įri ķ vexti af skuldum sem rķkiš hefur tekiš į sig. Vašlaheišargöng ganga fyrir sjśkrarśmum fyrir aldraša. Skyldi nokkurn undra aš žaš gęti nokkurrar ógleši žegar skattarnir eru greiddir.

Menntun og heilbrigši mikilvęgast
Hśmanistaflokkurinn telur aš mikilvęgustu gildi žjóšfélagsins séu heilbrigši og menntun og grundvallar lķfsgęši fólks. Žvķ beri aš lįta menntun fólks og heilsu ganga fyrir umönnun banka og eignafólks. Ašhlynning gamals fólks og öryrkja į aš ganga fyrir ofurlķfeyri žeirra sem hafa skammtaš sér hann sjįlfir. Menntun į aš vera fyrir alla og ókeypis og ganga fyrir jaršgöngum, vaxtagreišslum og veršbótum.

Śt śr blindgötunni
Nś til dags eru hagsmunir peninga og valdamanna lįtnir ganga fyrir viš śtdeilingu skattfjįrins, žetta er lżsandi fyrir gildismatiš sem mótar žjóšfélagiš nśna. Žaš gengur žó žvert gegn žeirri afstöšu sem birtst hjį fólki žegar žaš hefur tękifęri til aš hjįlpa naušstöddum. Žessi mótsögn žegar viš stjórnumst af gildismati peninga- og einstaklingshyggju og framkvęmum gegn betri vitund er aflvaki óreišu og togstreitu žeirrar sem viš upplifum nś. Breyting į rķkjandi gildismati - sem birtist ķ skżrum įformum um mennska framtķš og forgangsröš sem er sambošin mannlegri reisn er leišin śt śr blindgötunni.


7. Hin mennska breyting - śr Bréf til vina minna eftir Silo

7. Hin mennska breyting.
Heimurinn er aš breytast mjög hratt og margt žaš, sem fyrir skömmu var trśaš blint į, getur ekki stašist nś. Aukinn hraši atburša hefur ķ för meš sér óstöšugleika og upplausn ķ öllum žjóšfélögum, hvort sem žau eru rķk eša snauš. Žegar slķkar breytingar į kringumstęšum eiga sér staš, žį hętta jafnt hin hefšbundnu stjórnvöld og žjónar žeirra "mótarar almenningsįlitsins", sem og hinir gömlu barįttumenn aš vera višmišun fyrir fólk.
Engu aš sķšur er aš vakna til lķfsins nżr nęmleiki sem į viš hinn nżja tķma. Žetta er nęmleiki sem meštekur heiminn sem eina heild og er mešvitašur um aš vandamįl fólks į sérhverjum staš munu į endanum gera vart viš sig į öšrum, jafnvel žó mikil fjarlęgš sé į milli žeirra. Samskiptin, tilfęrsla aušs og hinir hröšu flutningar stórra hópa manna frį einum punkti til annars, allt žetta sżnir hvernig ferli heimsins ķ eina heild fer vaxandi.
Einnig eru aš birtast nż višhorf til ašgerša žegar ljóst er hve mörg vandamįl eru heildręn. Žaš er greinilegt aš starf žeirra sem vilja betri heim ber įrangur ef žaš er lįtiš vaxa frį žvķ umhverfi žar sem hver og einn hefur einhver įhrif. Žetta er frįbrugšiš öšrum tķmum žar sem huliš var meš innantómum frösum hvernig leitaš var eftir ytri višurkenningu. Ķ dag er byrjaš aš meta aušmjśka og einlęga vinnu, žar sem ekki er reynt aš blįsa śt eigin persónu heldur breyta sjįlfum sér og hjįlpa til žess aš žaš gerist ķ nįnasta umhverfi fjölskyldu, vinnu og tengsla.
Žeim sem raunverulega žykir vęnt um fólk vanvirša ekki slķka vinnu, žó hśn sé ekki unnin meš miklum fyrirgangi. Į hinn bóginn er žetta óskiljanlegt fyrir sérhvern tękfęrissinna, sem mótašist ķ hinu gamla landslagi leištoga og fjölda, ķ landslagi žar sem hann lęrši aš nota ašra til aš skjóta sér į tind žjóšfélagsins.
Žegar einhver sannreynir aš kleyfhugahįttur einstaklingshyggjunnar hefur enga śtgönguleiš og segir öllum žeim sem hann žekkir opinskįtt frį žvķ aš žaš er žetta sem honum finnst og hann gerir žetta įn hinnar fįrįnlegu hręšslu viš aš vera misskilinn, žegar hann nįlgast ašra, žegar hann sżnir įhuga į hverjum og einum en ekki į nafnlausum fjölda, žegar hann byrjar aš skiptast į skošunum og fer aš vinna meš öšrum, žegar hann sér ljóslega žörfina į aš margfalda žetta starf endurtengingar ķ žjóšfélagsvef sem ašrir hafa eyšilagt, žegar hann finnur aš jafnvel "smįvęgilegasta" manneskjan hefur meiri mennsk gęši en einhver sįlarleysingi sem hefur veriš settur į tind augnabliksins... Žegar allt žetta gerist hjį honum er žaš vegna žess aš innra meš honum byrjar aš tala aš nżju Tilgangurinn sem hefur hreyft žjóširnar žegar žęr voru ķ mestri žróun. Žessi Tilgangur sem svo oft hefur veriš rangfęršur og svo oft gleymdur en hefur įvallt fundist aftur žegar sagan hefur breytt gangi sķnum.
Ekki er einungis aš sżna sig nżr nęmleiki, nż stefna og framkvęmd ašgerša heldur jafnframt nżtt sišferšisvišhorf og nš taktķsk staša gagnvart lķfinu. Ef einhver żtti mér til aš skżra nįkvęmar žaš sem minnst hefur veriš į fyrr, myndi ég segja, jafnvel žó žetta hafi veriš endurtekiš ķ žrjįr žśsundir įra, aš fólk finni nś į nżjan hįtt fyrir naušsyn žess og hinum sišferšilega sannleik aš koma fram viš ašra eins og mašur vill aš komiš sé fram viš sig. Ég myndi bęta viš aš ķ dag sé leitast viš aš framkvęma nokkurskonar hegšunarlögmįl:
1. Įkvešiš samręmi, reyna aš skipuleggja hina mikilvęgu žętti ķ lķfinu, sinna žeim öllum og foršast aš sumir žeirra fari fram śr og ašrir aftur śr um of.
2. Įkvešin vaxandi ašlögun, sem vinnur ķ žįgu framžróunar (ekki bara hins lķšandi augnabliks) og skeyta lķtiš um hin mismunandi form neikvęšrar žróunar.
3. Įkvešiš tękifęri, hörfa frammi fyrir miklum krafti (ekki frammi fyrir öllum óšęgindum) og sękja fram žegar śr honum dregur.
4. Įkvešin samheldni, safna saman gjöršum sem gefa tilfinningu um einingu, vera sįttur viš sjįlfan sig og hafna žeim sem valda mótsögnum og sem eru skrįšar sem ósamręmi milli žess sem mašur hugsar, finnur og gerir.

Ég held aš ekki sé naušsynlegt aš śtskżra hvers vegna ég segi aš "fundiš sé fyrir naušsyn žess og hinum sišferšilega sannleik aš koma fram viš ašra eins og mašur vill aš ašrir komi fram viš sig", frammi fyrir žeim mótmęlum aš hegšun sé ekki į žennan hįtt ķ dag. Né held ég aš viš ęttum aš vera meš lengri śtskżringar į žvķ hvaš 'framžróun' er eša 'vaxandi ašlögun' og ekki bara endanleg ašlögun. Hvaš varšar aš aš hörfa eša sękja fram gagnvart miklum eša minnkandi krafti, myndum viš įn efa verša aš treysta į nįkvęmar višmišanir sem viš höfum ekki minnst į. Aš lokum, žetta meš aš safna upp einingargjöršum frammi fyrir mótsagnakenndum kringumstęšum sem viš bśum viš og upplifum dag hvern eša į gagnstęšan hįtt aš hafna mótsögninni, viršist erfitt hvernig sem į žaš er litiš.
Žaš er satt, en ef viš förum yfir žaš sem hefur veriš sagt hér aš ofan, myndum viš sjį aš viš höfum minnst į alla žessa hluti ķ žvķ samhengi aš vera įkvešin hegšun, sem er aš verša sterk žrį ķ dag, allt öšruvķsi en sś į öšrum tķmum. Aš lokum.
Ég hef reynt aš setja fram nokkur sérstök einkenni sem eru aš birtast, sem į viš nżjan nęmleik, nżja gerš samskipta milli manna og nżja gerš persónulegrar hegšunar sem aš mér viršist hefur gert meira en aš vera einföld gagnrżni į įstandiš. Viš vitum aš gagnrżni er alltaf naušsynleg, en žaš sem er enn naušsynlegra er aš gera sjįlf eitthvaš öšruvķsi en žaš sem viš erum aš gagnrżna.

Meš žessu sendi ég ykkur mķnar bestu kvešjur
Silo


6. Saga fyrir žį sem vilja verša framkvęmdastjórar - śr Bréf til vina minna eftir Silo

6. Saga fyrir žį sem vilja verša framkvęmdastjórar
"Samfélagiš sem er aš skapast mun loksins fęra okkur allsnęgtir. Auk stórkostlegra efnislegra framfara mun mannkyniš verša frjįlst. Ekki mun lengur vera žörf į einhverri gamaldags 'samstöšu', žeirri fįtęktardellu, žvķ žegar hér er komiš sögu eru flestir į einu mįli um aš peningar eša eitthvaš ķ žeim dśr geti leyst nęrri öll vandamįl. Viš munum žvķ beina öllum kröftum okkar, hugsun og draumum ķ žį įtt. Meš peningum mį kaupa sér góšan mįlsverš, fallegt heimili, feršalög, afžreyingu, tęknileg leiktęki og fólk sem gerir žaš sem óskaš er. Loksins veršur hagkvęm įst, hagkvęm list og hagkvęm sįlfręši til aš leysa žau vandamįl sem eftir gętu veriš. Jafnvel žau vandamįl verša fljótlega leyst meš nżjum uppgötvunum ķ taugaefnafręši og erfšaverkfręši.
Ķ žessu žjóšfélagi allsnęgtanna munum viš sjį sjįlfsmoršstķšni, įfengissżki, vķmuefnaneyslu, glępi, og ašra žętti sem truflaš gętu svefn borgaranna, deyja smįm saman śt - eins og viš erum fullvissuš um muni raunar gerast einhvern daginn mjög fljótlega ķ efnahagslega žróušum samfélögum. Misrétti mun lķka hverfa og samskipti allra munu aukast. Enginn mun lengur verša aš velta sķfellt fyrir sér žarflausum spurningum um tilgang lķfsins, einmanaleika, veikindi, elli eša dauša, žvķ meš višeigandi nįmskeišum og lķtilshįttar mešferš mį setja loku fyrir slķk višbrögš sem įvallt hafa hamlaš hagkvęmni og framleišni samfélaga. Allir treysta öllum, žvķ samkeppni ķ vinnu, nįmi og sambśš skapar žroskuš tengsl į milli manna.
Aš lokum deyr hugmyndafręšin śt og veršur ekki lengur notuš til aš heilažvo fólk. Aušvitaš hindrar enginn mótmęli eša óįnęgju neins vegna minnihįttar mįlefna, ef notašar eru višeigandi tjįningarleišir. Borgararnir mega koma saman (af heilbrigšisįstęšum ķ litlum hópum) svo fremi sem žeir rugla ekki saman frelsi og taumleysi, og geta jafnvel tjįš sig utandyra (aušvitaš meš žeim skilyršum aš žeir trufli ekki ašra meš hįvaša, mengun eša kynningarefni sem gęti spillt śtliti sveitarfélagsins, eša hvaš sem žaš veršur kallaš ķ framtķšinni).
En best af öllu veršur samt žegar lögregluvakt veršur ekki lengur naušsynleg. Ķ staš hennar tekur hver borgari įbyrgš į žvķ vernda hina gegn lygum hugmyndafręšilegra hryšjuverkamanna. Borgararnir verša svo žjóšfélagslega įbyrgir aš ef vart yrši viš hugmyndafręšilegar lygar hryšjuverkamanna gengju žeir beint til fjölmišla svo hęgt vęri aš vara ašra borgara viš hęttunni. Borgararnir munu skrifa snjallar ritgeršir sem verša samstundis gefnar śt. Žeir munu setja į laggirnar rįšstefnur žar sem fįgaš skošanamyndandi fólk mun śtskżra fyrir skammsżnu fólki aš ennžį vęri žaš ķ greipum hinna dimmu afla efnahagsmišstżringar, valdbošsstefnu, andlżšręšis og trśarofstękis.
Ekki veršur einu sinni naušsynlegt aš eltast viš žį sem raska ró borgaranna, žvķ fjölmišlun veršur svo hagkvęm, aš enginn mun vilja koma nįlęgt žeim vegna hęttunnar į aš mengast af hugmyndafręši žeirra.
Ķ verstu tilfellunum verša žeir "endurforritašir" į hagkvęman hįtt. Žeir munu žakka opinberlega fyrir aš vera komnir ķ žjóšfélagiš į nż og lofa kosti žess aš žekkja į nż takmörk frelsisins.
Hinir dugmiklu verjendur borgaranna eru venjulegt fólk sem kann best viš sig ķ nafnleysi fjöldans, žegar žeir eru ekki uppteknir viš aš sinna skyldum sķnum, žeir verša žekktir ķ žjóšfélaginu fyrir sišgęši sitt, gefa eiginhandarįritanir og eins og ešlilegt er njóta žeir rķflegs endurgjalds.
Fyrirtękiš veršur aš stórri fjölskyldu sem żtir undir hęfni, mannleg samskipti og tómstundaišju. Vélmenni hafa rutt lķkamlegri vinnu śr vegi. Aš vinna fyrir Fyrirtękiš heima hjį sér veršur hin sanna persónulega fullnęging einstaklingsins.
Žannig mun samfélagiš ekki hafa žörf fyrir önnur samtök en žau sem fyrirfinnast i Fyrirtękinu. Mašurinn, sem įvallt hefur barist fyrir vellķšan sinni, hefur aš lokum skapaš himnarķki į jöršu. Žar sem hann feršast milli plįneta hefur hann fundiš hamingjuna. Žar veršur hann samkeppnishęft ungmenni, hann veršur tęlandi, įgjarn, sigursęll og raunsęr, umfram allt raunsęr ...stjórnandi Fyrirtękisins.


5. Breytingar og tengsl fólks - śr Bréf til vina minna eftir Silo

5. Breytingar og tengsl fólks
Sameining markaša ķ stęrri svęši, sem og kröfur um sjįlfstęši héraša og žjóšarbrota żta undir upplausn žjóšrķkisins. Fólksfjölgunarsprengingin ķ fįtękari heimshlutum er aš rķfa į saumunum allar tilraunir til žess aš stjórna fólksflutningum. Stórfjölskylda sveitanna er aš brotna nišur, og hvetur yngri kynslóšina til ofsetinna borganna. Borgarfjölskylda išnašar- og sķšišnašartķmans hefur skroppiš saman ķ algjört lįgmark, mešan risaborgirnar verša samtķmis aš gleypa óheyrirlegan straum fólks sem mótašist ķ óskyldu landslagi menningar. Efnahagskreppur og umbreytingar į framleišsluašferšum skapa skilyrši fyrir kynžįttahatur og annarskonar mismunun aš blossa upp aš nżju.
Mitt ķ öllu žessu leišir sķvaxandi hraši tęknibreytinga og fjöldaframleišslu til žess aš vörur verša śr sér gegnar nęstum įšur en žęr nį til neytenda. Žessi stöšuga endurnżjun hluta į sér samsvörun ķ žeim óstöšugleika og žeirri aflögun sem svo ljóslega mį sjį ķ mannlegum tengslum ķ dag. Žegar hér er komiš sögu hefur hin hefšbundna 'samstaša', arftaki žess sem einhverntķma var kallaš 'bręšralag', misst alla žżšingu. Félagar okkar ķ vinnunni, ķ skólanum, ķ ķžróttunum... jafnvel gamlir vinir taka nś į sig einkenni keppinauta. Kęrustupör berjast um yfirrįš, bįšir ašilar reikna śt ķ upphafi sambandsins, hvort borgi sig frekar aš vera saman eša bśa ašskilin.
Aldrei fyrr hefur heimurinn veriš jafn samtengdur, engu aš sķšur lķša einstaklingar hvern dag meir af žjakandi tengslaleysi. Aldrei fyrr hafa borgarmišstöšvarnar veriš svo fjölmennar, žrįtt fyrir žaš talar fólk um "einmanaleika" sinn. Aldrei hefur fólk žarfnast mannlegrar hlżju jafn mikiš og nś, en aš reyna aš nįlgast annan ķ anda hjįlpsemi og vinsemdar vekur ašeins grunsemdir.
Svona hefur fólkiš okkar lįnlausa veriš yfirgefiš, ķ žessari klķpu og megnri óhamingju er hverjum einangrušum einstaklingi komiš til aš trśa aš hann eša hśn hafi einhverju mikilvęgu aš tapa - loftkenndu "einhverju" sem allur afgangur mannkyns lķti įgirndaraugum! Undir žessum kringumstęšum er hęgt aš segja fólki eftirfarandi sögu, eins og veriš vęri aš tala um óyggjandi raunveruleika...


4. Framtķšartilraunir - śr Bréf til vina minna eftir Silo

4. Framtķšartilraunir
Ķ dag, eins og raunin hefur veriš ķ gegnum söguna, mun rķkjandi fyrirkomulagi einfaldlega verša varpaš fyrir róša hvenęr sem žaš reynist naušsynlegt, fyrir annaš sem į aš "bęta śr" annmörkum hins fyrrnefnda. En į mešan mun aušurinn stöšugt vaxa ķ höndum ę valdameiri minnihluta.
Samtķmis er ljóst aš hvorki framžróunin né hinar lögmętu vonir fólks munu lķša undir lok. Žvķ er žaš aš viš munum brįtt sjį sķšustu barnalegu fullyršingarnar um aš hugmyndafręši, įrekstrar, strķš efnahagskreppur og félagslegt umrót heyri senn sögunni til. Og žar sem enginn blettur jaršarinnar er ótengdur öšrum hlutum, kemur mjög fljótt aš žvķ aš stašbundnar lausnir, jafnt sem stašbundin įtök, nį til alls heimsins. Eitt er aš auki ljóst: Žaš sem hingaš til hefur rįšiš rķkjum mun ekki lengur geta višhaldist - hvorki nśverandi fyrirkomulag yfirdrottnunar, né barįttuašferširnar gegn žvķ.


3. Žjóšfélagsžróunin - śr Bréf til vina minna eftir Silo

3. Žjóšfélagsžróunin
Meš hlišsjón af nśmerandi kringumstęšum, er e.t.v. einhvers virši aš velta stuttlega fyrir sér žessum kosti, sem į lķšandi stundu er haldiš fram sem lyklinum aš betri heimi. Aš sönnu hafa žó nokkrar efnahagslegar tilraunir veriš geršar, meš fremur ósannfęrandi nišurstöšum. Žrįtt fyrir žetta er okkur sagt aš žessi sķšasta tilraun beri ķ sér einu lausnina į grundvallarvanda okkar. Engu aš sķšur eru nokkrar hlišar žessarar nżju tillögu sem er ofar skilningi einhverra okkar.
Ķ fyrsta lagi er spurningin um lögmįl efnahagslķfsins. Žaš gęti virkaš sennilega aš, eins og ķ nįttśrunni sé til įkvešiš vélgengi sem sjįlfkrafa stżri framžróun žjóšfélagsins, sé žvķ leyft aš ganga óhindraš. Hvaš sem žvķ lķšur, finnst okkur erfitt aš kyngja žeirri röksemdafęrslu aš eitthvert mannlegt ferli, og sér ķ lagi efnahagsferliš lśti sömu lögmįlum og nįttśruleg fyrirbęri. Žvert į móti, trśum viš aš mannlegt atferli sé ekki-nįttśrulegt, aš žaš einkennist žess ķ staš af ętlun, sé félags- og sögulegt. Žessi einstaklega mannlegu fyrirbęri birtast ekki ķ nįttśrunni almennt, eša hjį öšrum dżrategundum. Žar af leišandi, žar sem efnahagsleg ferli endurspegla mannlega ętlun og įhuga, sjįum viš ķ ljósi atburša ekkert sem styšur žį trś aš žeir sem stżri vegfarnaši mannkyns lįti sig varša aš yfirstķga erfišleika annarra sem njóta ekki sömu forréttinda og žeir sjįlfir.
Ķ öšru lagi viršist sś fullyršing aš žjóšfélögin hafi žróast žrįtt fyrir hiš mikla bil sem hefur alltaf skiliš rķkidęmi žeirra sem "įttu" frį hinum sem "įttu ekki", langt frį žvķ aš vera sannfęrandi. Sagan sżnir aš žjóšfélögin žróušust žegar fólkiš krafšist réttar sķns frį rķkjandi valdhöfum og aš félagsleg žróun hefur svo sannarlega ekki stafaš af žvķ aušur sem einn geiri žjóšfélagsins hafši safnaš saman "seytlaši nišur" į sjįlfvirkan mįta.
Ķ žrišja lagi viršist full langt gengiš aš halda fram sem fyrirmyndum įkvešnum žjóšfélögum, žar sem žessa svokallaša frjįlsa markaškerfis er beitt, og nįšst hafa góš lķfskjör. Žessi žjóšfélög hafa, žegar öllu er į botninn hvolft, stašiš fyrir śtbreišslustrķšum gegn öšrum žjóšfélögum. Žau hafa žröngvaš nżlendustefnu og nż-nżlendustefnu uppį hin sķšarnefndu. Žau hafa hlutaš nišur žjóšir og heilu įlfurnar. Žau hafa meš fulltingi ofbeldis og misréttis heimt skatta. Aš lokum hafa žau fęrt sér ķ nyt ódżrt vinnuafl veikari efnahagskerfanna, mešan žau samtķmis žröngvušu óhagstęšum višskiptakjörum uppį hin sķšarnefndu. Einhverjir munu andmęla og segja aš žetta hįttalag sé einfaldlega žaš sem kallaš er "hagstęšir samningar". Samt sem įšur geta žeir ekki haldiš žessu fram og stašhęfa sķšan samtķmis aš efnahagsleg žróun žessara landa sem "standa framar" hafi įtt sér staš óhįš sérstökum tengslum viš önnur lönd sem stóšu höllum fęti.
Ķ fjórša lagi er oft minnst į afrek ķ vķsindum og tękni og žaš "frumkvęši" sem hinn frjįlsi markašur" fóstri. En žaš er ljóst aš vķsinda- og tęknileg framžróun hófst žegar mannveran fann upp kylfur, vogarstangir, eldinn o.s.frv., og aš žessi žróun hefur gengiš sinn veg ķ ferli söglulegrar samsöfnunar, sem litlu hefur lįtiš sig skipta sérstök efnahagsleg form eša einhverj markašslögmįl.
Ef į hinn bóginn žeir vilja meina aš rķkari efnahagskerfin laši til sķn stęrstan hluta hęfileikafólksins, aš žau hafi efni til aš borga fyrir tęki og rannsóknir og aš sķšustu aš žau geti lįtiš ķ té meiri hvatningu ķ formi meiri umbununar, žį ętti lķka aš geta žess aš žetta hefur alltaf veriš svo, allt frį žvķ ķ fornöld, og einskoršast hvorki viš, né stafar af įkvešinni tegund efnahagskerfis. Hér hefur öllu frekar safnast saman į įkvešnum staš og į įkvešinni stundu - óhįš žvķ hvernig žetta rķkidęmi er til komiš - ofgnótt aušlegšar.
Ķ fimmta lagi eimir enn eftir af žeim hugsunarhętti aš skżra velferš hinna "žróašri" žjóšfélaga sem įvöxt įkvešinna óįžreifanlegrara "gjafa" nįttśrunnar - sérstakra hęfileika, borgaralegum dyggšum, dugnaši, skipulagi og žess hįttar. Žetta er, samt sem įšur, ekki lengur byggt į neinum rökum, öllu heldur fyrirslįttur, lķkastur skuršgošadżrkun, til aš varpa hulu į žann félagslega og sögulega raunveruleika sem skżra hvernig žessar žjóšir uršu til.
Aušvitaš er žaš ofar skilningi margra okkar aš sjį hvernig, aš gefnum sögulegum bakgrunni sķnum, nśverandi markašsfyrirkomulag getur višhaldist, jafnvel til skemmri tķma litiš. En žaš er hluti annarrar umręšu - um hvort žetta "frjįlsa markašskerfi" sé yfirleitt til, eša hvort viš séum ķ rauninni aš eiga viš żmis form haftastefnu og óbeinnar og falinnar stjórnunar, žar sem žeir sem halda um stjórnvölinn gefi lausan tauminn žar sem žeir finna sig vera viš stjórn, en halda fastar žar sem žeim finnst žaš ekki vera. Ef žetta er svo, mun hvert nżtt loforš um framfarir, ķ raun einskoršast viš sprengižróun og śtbreišslu vķsinda og tękni, sem er meš öllu óhįš einhverju svoköllušu sjįlfgengi efnahagslögmįla.


2. Möguleikinn į betri heimi - śr Bréf til vina minna eftir Silo


2. Möguleikinn į betri heimi.
Margskonar hagfręšileg mešöl hafa veriš reynd, meš żmsum nišurstöšum, til žess aš lagfęra fyrrnefnd vandamįl. Ķ dag hneigjast menn til aš beita kerfi žar sem hin svoköllušu "markašslögmįl" stżra sjįlfvirkt žróun žjóšfélagsins, og sneiša hjį žeim efnahagslegu hörmungum sem fyrri tilraunir ķ stżršum hagkerfum höfšu ķ för meš sér. Samkvęmt žessu fyrirkomulagi munu strķš, ofbeldi, kśgun, misrétti, fįtękt og heimska smįm saman heyra sögunni til įn sįrsaukafullra aukaverkana. Lönd munu renna saman ķ svęšamarkaši, žar til aš lokum upp er risiš alheimsžjóšfélag, įn mśra af nokkru tagi. Viš erum fullvissuš um, aš į žennan hįtt, rétt eins og lķfskjör fįtękari hluta žróašri svęša muni fara batnandi muni lķka hin lķtt žróašri svęši öšlast įvinninga žessarar žróunar.
Meirihluti fólks mun ašlagast žessu nżja fyrirkomulagi, sem hęfir tękni- og kaupsżslumenn munu koma į laggirnar. Ef, engu aš sķšur, eitthvaš bregst, mun žaš sannarlega ekki vera vegna žess aš eitthvaš sé athugavert viš hin óskeikulu "efnahagslegu nįttśrulögmįl", heldur einungis vegna lķtilla hęfileika einstakra sérfręšinga - sem, eins og gerist ķ fyrirtękjum, mun verša skipt um eftir žvķ sem žurfa žykir. Samtķmis mun almenningur ķ žessu "frjįlsa" žjóšfélagi kjósa lżšręšislega milli valmöguleika, aušvitaš svo fremi sem val žeirra liggur innan žessa sama kerfis.


1. Nśverandi ašstęšur - śr Bréf til vina minna eftir Silo

1. Nśverandi ašstęšur.
Frį upphafi sögu sinnar hefur mannkyniš žróast til žess aš öšlast betra lķf. Žrįtt fyrir allar framfarirnar er völdum, įsamt efnahagslegum og tęknilegum yfirburšum, beitt til aš drepa, mergsjśga og undiroka fólk į stórum svęšum jaršarinnar. Aš ekki sé minnst į hvernig framtķš komandi kynslóša er eyšilögš og lķfi į plįnetunni almennt er stefnt ķ voša. Lķtiš hlutfall mannkyns hefur mikiš rķkidęmi į mešan mikinn meirihluta skortir jafnvel brżnustu naušsynjar. Žó aš į vissum stöšum séu nęg störf sem eru launin viš hęfi, er įstandiš hörmulegt į mörgum öšrum. Allsstašar ganga fįtękustu hlutar žjóšfélagsins undir hörmungar į degi hverjum, bara til žess aš svelta ekki ķ hel.
Ķ dag og eingöngu fyrir žį stašreynd aš hśn fęddist inn ķ félagslegt umhverfi, ętti hver manneskja aš geta fętt sig į višunandi hįtt, hafa ašgang aš heilbrigšiskerfi, hśsnęši, menntun, klęši og žjónustu. Og žegar fólk kemst į efri įr, žarf žaš aš geta tryggt framtķš sķna til ęviloka. Fólk hefur allan rétt į aš žrį žessa hluti fyrir sjįlft sig, og žaš į allan rétt į aš vilja betra lķf fyrir börn sķn. En ķ dag hafa jafnvel žessar grundvallaržrįr ekki ręst fyrir žśsundir milljóna manna.

Bréf til vina minna - eftir Silo upphafsmann Hśmanistahreyfingarinnar

Um langa hrķš hefur žessi bloggsķša mķn ekki veriš virk sem slķk en nś mun ég virkja hana og nżta til aš kynna efni sem gęti komiš aš gagni viš aš skapa betra samfélag į Ķslandi sem og annarsstašar - mennskt samfélag. Ašallega mun verša um aš ręša efni eftir upphafsmann Hśmanistahreyfingarinnar, Silo - Mario Luis Rodrigues Cobos. http://en.wikipedia.org/wiki/Mario_Luis_Rodr%C3%ADguez_Cobos
http://silo.net/en/home
Fyrsta ritiš sem birtisnś į žessari bloggsķšu er BRÉF TIL VINA MINNA sem kom fyrst śt į spęnsku įriš 1994 en var śtgefiš į ķslensku af Hverfisfélagi hśmanista ķ vesturbę Reykjavķkur ķ maķ 1998.
Umrędd bréf eru tķu talsins og mun ég birta žau hér į sķšunni kafla fyrir kafla.

Fyrsta bréf til vina minna
21. febrśar 1991

Kęru vinir,
Um nokkurn tķma hafa mér borist bréf vķšsvegar aš śr heiminum, žar sem ég er bešinn um aš skżra betur eša śtfęra nįnar, żmis efni sem koma fyrir ķ bókum mķnum. Oftast er ég bešinn um aš śtskżra įžreifanleg mįl, svo sem ofbeldi, stjórnmįl, hagfręši, umhverfismįl og félagsleg tengsl sem og tengsl milli einstaklinga. Eins og sjį mį eru hugšarefni fólks mörg og af żmsum toga og žvķ ljóst aš sérfręšinga į žessum svišum žyrfti til aš svara, sem ég er aušvitaš ekki. Samt get ég vonandi ķ stuttu mįli, aš svo miklu leyti sem ég get įn žess aš endurtaka žaš sem ég hef skrifaš annarsstašar, lżst ķ meginatrišum žeim almennu ašstęšum sem viš bśum viš ķ dag og helstu straumum sem nś eru aš skjóta upp kollinum.
Į öšrum tķmum hefur įkvešin hugmynd um "menningarsjśkdóm" veriš notuš sem hinn rauši žrįšur lżsingar af žessu tagi. Hér mun ég žess ķ staš einblķna į hinar öru breytingar sem nś eiga sér staš, jafnt į hagkerfum żmissa landa sem sišvenjum, į hugmyndakerfum jafnt sem gildismati. Meš žessu vil ég reyna aš finna rętur žessa sérstaka stefnuleysis sem ķ dag viršist vera aš kęfa bęši einstaklinga og heilar žjóšir.
Įšur en ég tek til viš žetta efni vil ég gera tvęr athugasemdir. Hin fyrri varšar heiminn sem er horfinn - einhverjum gęti fundist žaš efni litiš meš nokkrum söknuši ķ žessu bréfi. Varšandi žetta atriši vil ég segja aš viš sem trśum į framžróun mannsins erum hreint ekki nišurdregin vegna žeirra breytinga sem viš sjįum. Žvert į móti, myndum viš vilja hraša atburšarįsinni enn frekar, samtķmis žvķ sem viš reynum betur og betur aš ašlaga okkur žessum nżju tķmum.
Seinna atrišiš varšar stķl žessa bréfs - einhverjum gęti fundist viš einfalda um of mįl žeirra sem viš gagnrżnum, meš žvķ aš setja žessi efni fram į svo "frumstęšan" hįtt sem raun ber vitni. Žeir sem viš gagnrżnum setja hlutina hreint ekki fram į žennan hįtt. Hvaš varšar tjįningarform sem žessir formęlendur hins "Nżja Heimsskipulags" gętu kosiš, vildi ég einungis gefa eftirfarandi skżringu. Žegar minnst er į žetta fólk leita sķfellt į huga minn kaflar śr tveimur mjög ólķkum bókmenntaverkum, 1984 eftir George Orwell og Veröld nż og góš eftir Aldous Huxley. Bįšir žessir óvenjulegu rithöfundar sįu fyrir sér framtķšarheim, žar sem, annašhvort meš ofbeldisašferšum eša įróšri, mannveran var aš lokum undirokuš og gerš aš vélmenni. En ég trśi aš žeir hafi bįšir, kannski undir įhrifum frį svartsżni sķns tķma, sem ég ętla ekki aš reyna aš tślka hér, ętlaš "žeim vondu" of mikla skynsemi ķ bókum sķnum, og "žeim góšu" of mikla heimsku.
Ķ dag eru "hinir slęmu" mjög grįšugt fólk, haldiš mörgum vandamįlum, en ķ öllum tilvikum algerlega ófęrt um aš beina sögulegri framvindu ķ góšan farveg, framvindu sem greinilega lętur sig engu skipta vilja žeirra né getu til skipulagningar. Žetta fólk, sem leggur sig lķtt fram, hefur sķšan tęknimenn ķ žjónustu sinni sem hafa einungis hlutalausnir og sorglega ófullnęgjandi śrręši. Žvķ vil ég bišja ykkur um aš taka ekki of alvarlega žęr fįu mįlsgreinar, žar sem ég hef skemmt mér viš aš leggja žeim orš ķ munn er žeir segja ekki ķ raun, žó įsetningur žeirra beinist ķ žį įtt sem liggur ķ oršunum. Ég held aš viš ęttum aš skoša žessa hluti įn žeirrar alvörugefni sem er svo einkennandi fyrir žetta deyjandi tķmabil og žess ķ staš fjalla um žį meš kķmni sem viršir ekki neitt, lķkt og finnst ķ bréfum sem fara į milli góšra vina.


Skrįr tengdar žessari bloggfęrslu:

Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband